“Ceremonija pogreba? Rastanak ili pozdrav? Trenutak je to kada će se raslojiti čovjek. Naše bezvrijedno tijelo dolje će zemlji, duša će, vjerujemo u nebo, a čovjek? Čovjek nastavlja u ljudima, u ljubavima, prijateljstvu, i svima, koji su svojim prisustvom sagradili raskoš ceremonije pogreba. Pogreb, trenutak je to za provjeru jer sve naše vrijednosti mjerljive su čak količinom i kakvoćom odnosa. Vrijedimo baš, i samo onoliko koliko nas ima u drugim ljudima.
Prostor za tugu. Zadaća mu je podržati svečanost trenutka, dostojanstvo događaja. Kod centralnog ceremonijalnog prostora na groblju, to je očekivano zajedništvo prostora i ljudi i nadilazi pravila i potrebe i funkcije i forme pa postaje život. Kor nad ulazom u veliku odarnicu, elegantno zavojito stubište, polirani crni stupovi, stakleni monolit, te prekrasna obloga maslinovim pločama sa tirkiznim krijesnicama i markantna konstrukcija sa pokrovom od modrog stakla su čestice koje su sagradile raspoloženje koje će zajedno s ljudima učiniti raskoš ovako i tužnog i svečanog trenutka. Za izdvojiti je značaj prekrasne skulpture – kompozicije bijelih golubica kipara Vaska Lipovca, koje su na naročito suptilan način ispunile prostor i uvelike doprinijele spomenutom dojmu.“
Riječi su to akademika Dinka Kovačića, d.i.a., projektanta Centralnog objekta na CGG Drenova i jednog od najcjenjenijih hrvatskih arhitekata, dobitnika niza nagrada.