Dan grobara i grobljanskih radnika

Sveti Kalist I. rođen kao rob oko 155., lažno je optužen zbog navodne krađe i nepravedno osuđen na rad u rudniku kositra na Sardiniji. Otkupljen i oslobođen, postavljen od pape Zefirina za nadzornika kršćanskih grobalja u Rimu. Za vrijeme pape Zeferina postao je đakon Rimske crkve, te je između ostalog vodio brigu i o crkvenim dobrima. Kalist se u to dobro razumio, što mu je pribavilo ugled. Pod njegovom upravom bilo je i groblje na cesti Via Appia Antica. Po njemu se ono još i danas zove Kalistove katakombe.

Nakon Zeferinove smrti rimska je zajednica izabrala Kalista za njegova nasljednika koju je vodio od 217. do 222. godine.

Tijekom vodstva osudio je Sabelija koji je naučavao jedinstvo u svetom trojstvu (modalizam ili sabelijalizam) što se protivilo Svetom pismu u kojem je jasno izražena razlika između osobe Oca, Sina i Duha Svetoga.

Još su teži pred Kalistom stajali pastoralni zadaci. Problem je bila praksa pokore, zatim odmjerenost u dijeljenju oproštenja te napokon pitanja bračnoga morala. Njihovo se rješenje očekivalo uz djelotvornu pomoć pape Kalista. U Crkvi su se javljale tendencije pretjerane strogosti, s druge pak strane, možda i prevelike blagosti. Kalist se priključio ovoj drugoj struji jer je bio uvjeren kako je čovjek po naravi slab. Napadali su ga kao heretika zbog njegove blagosti i milosrđa jer je dopuštao pričest pokornicima i grešnicima koji su se pokajali i jer je proglasio da razlike u imovnom stanju nisu zapreka za ženidbu. Nakon svetog Augustina, koji je pametno rekao da je Crkva “corpus permixtum”, a to znači zajednica i svetaca i grješnika, Kalistov je stav posve razumljiv.

Šesnaesti papa, umro je po svemu sudeći mučeničkom smrću zbog kršćanske vjere oko godine 222. Prema legendi bačen je u bunar s mlinskim kamenom oko vrata. Slavi se kao svetac, a spomendan mu je 14. listopada te se taj dan bilježi kao dan grobara i grobljanskih radnika.